KADA TREBA IZBJEGAVATI POSJET GROBLJU? Evo šta kažu kršćanska tradicija i stari običaji
Pitanje kada je prikladno otići na groblje, a kada ga ipak treba izbjegavati, vjerovatno je barem jednom prošlo kroz misli svakoga od nas. Odnos prema pokojnicima oduvijek je zauzimao posebno mjesto u tradiciji, a običaji povezani sa sahranama, pomenima i posjetama grobovima prenosili su se s generacije na generaciju.
Iako su se mnogi stari običaji vremenom promijenili, poštovanje prema preminulim članovima porodice i danas je snažno prisutno. Posjeta grobu za mnoge ljude predstavlja priliku da se prisjete voljene osobe, pomole za njen pokoj i na svoj način sačuvaju uspomenu na zajedničke trenutke.
KADA SE IDE NA GROBLJE, A KADA NE?
Prema kršćanskoj tradiciji, ne postoji opšta zabrana da se groblje posjećuje određenim danima. Čovjek može otići na grob svoje voljene osobe kada god osjeti potrebu da se pomoli, zapali svijeću ili jednostavno provede nekoliko trenutaka u sjećanju na pokojnika.
Posebna pažnja grobljima i pokojnicima pridaje se tokom različitih vjerskih praznika i dana posvećenih sjećanju na umrle. Zbog toga je rašireno mišljenje da se na velike kršćanske praznike, poput Božića ili Uskrsa, nikako ne treba odlaziti na groblje više stvar običaja i lokalne tradicije nego opće crkvene zabrane.
U pojedinim krajevima postoje posebni dani kada se posjećuju grobovi, uređuju počivališta, pale svijeće i donosi hrana. Ti običaji nisu svuda isti, pa se mogu razlikovati od mjesta do mjesta i od porodice do porodice.
USKRS I SJEĆANJE NA POKOJNE
Uskrs je jedan od najvažnijih kršćanskih praznika i predstavlja proslavu Hristovog uskrsnuća i pobjede nad smrću. Upravo zbog toga postoje brojni običaji koji povezuju ovaj period sa sjećanjem na preminule.
U nekim krajevima dan nakon Uskrsa tradicionalno je povezan sa odlaskom na groblje. Tada porodice uređuju grobove svojih najmilijih, pale svijeće, mole se i donose obojena jaja.
Običaji se razlikuju zavisno od kraja, pa ono što je u jednom mjestu uobičajeno ne mora biti praksa u drugom. Najvažnije je da se pokojnicima pristupa s poštovanjem i dostojanstvom.
A ŠTA JE SA BOŽIĆEM?
Slično je i sa Božićem. Iako pojedini ljudi vjeruju da se na ovaj veliki praznik ne bi trebalo odlaziti na groblje, u tradicionalnoj praksi postoje i običaji koji upravo tokom božićnih dana uključuju sjećanje na pokojne.
U nekim krajevima priprema se i dijeli hrana za pokoj duša umrlih, a običaj je nekada podrazumijevao i nošenje hrane na groblje. Takve tradicije posebno su bile izražene u starijim generacijama i predstavljale su način da se pokojni članovi porodice simbolično uključe u važne dane zajednice i doma.
ŠTA KAŽU STARA NARODNA VJEROVANJA?
Pored vjerskih običaja, kroz narodnu tradiciju sačuvala su se i brojna vjerovanja o tome kada nije dobro posjećivati groblje. Jedno od najpoznatijih odnosi se na odlazak na groblje tokom noći.
Prema starim vjerovanjima, groblje se doživljavalo kao posebno i tajanstveno mjesto, pa se smatralo da ga nakon zalaska sunca ne treba posjećivati bez velike potrebe. U narodnim pričama postojalo je vjerovanje da noću na takvim mjestima mogu biti prisutne nevidljive sile, zbog čega su se ljudi plašili da bi noćni odlazak mogao donijeti nesreću ili druge nevolje.
Takva vjerovanja pripadaju narodnom folkloru i ne treba ih predstavljati kao činjenice. Ona ipak pokazuju koliko su naši preci imali snažan odnos prema grobljima i koliko su smatrali važnim da se prema mjestima počivališta odnosi s posebnom pažnjom.
NAJVAŽNIJE JE POŠTOVANJE I DOSTOJANSTVO
Bez obzira na to pridržava li se neko starih običaja ili ne, posjeta groblju prvenstveno je lična stvar. Nekome je potrebna molitva, nekome tišina, a nekome jednostavno nekoliko trenutaka provedenih pored groba osobe koju je volio.
Zato se ne treba opterećivati različitim narodnim vjerovanjima i strahovima. Mnogo je važnije da se prema pokojnicima odnosimo dostojanstveno, da čuvamo uspomenu na njih i da svojim postupcima pokazujemo poštovanje prema njihovom životu.
**Groblje je mjesto sjećanja, a ljubav i uspomene na naše najmilije ostaju dio nas i dugo nakon njihovog odlaska.**
