ONKOLOGINJA KOJA JE DOŽIVJELA 100 GODINA: Dvije namirnice koje se često povezuju s rizikom za zdravlje
Doživjeti stotu godinu života, a pritom sačuvati vedrinu, vitalnost i želju za prenošenjem znanja, zaista je vrijedno divljenja. Kada se uz to spomene i dugogodišnje iskustvo u medicini, mnogi se zapitaju koje su životne navike doprinijele takvoj dugovječnosti. Posebnu pažnju privlače priče o prehrani, namirnicama koje treba ograničiti i svakodnevnim izborima koji mogu imati značajan utjecaj na zdravlje.
Među namirnicama o kojima se često govori kada je riječ o prevenciji određenih bolesti nalaze se prerađeno meso i hrana s velikim količinama dodatog šećera. Iako se na društvenim mrežama povremeno pojavljuju priče pripisane stogodišnjim ljekarima i onkolozima, njihove pojedinačne izjave ne treba smatrati potvrđenim bez pouzdanog izvora. Ipak, naučna istraživanja pružaju dovoljno razloga da obratimo pažnju na kvalitet svoje svakodnevne prehrane.
Prva namirnica koju vrijedi ograničiti: prerađeno meso
Kobasice, salame, hrenovke, slanina i šunka često su dio doručka, sendviča i brzih obroka. Međutim, prerađeno meso razlikuje se od svježeg mesa po načinu obrade, koji može uključivati soljenje, dimljenje, fermentaciju i dodavanje konzervansa.
Međunarodna agencija za istraživanje raka, koja djeluje u okviru Svjetske zdravstvene organizacije, svrstala je prerađeno meso u grupu 1 kancerogenih tvari. Ova klasifikacija znači da postoje uvjerljivi dokazi o njegovoj povezanosti s rakom kod ljudi, posebno s rakom debelog crijeva i završnog dijela crijeva. To ne znači da je rizik jednak riziku od svih drugih tvari iz iste grupe, već da su dokazi o kancerogenosti dovoljno snažni.
Prema procjeni ove agencije, svakodnevna konzumacija 50 grama prerađenog mesa povezana je s približno 18 posto većim relativnim rizikom od raka debelog crijeva i završnog dijela crijeva. Ovaj podatak odnosi se na relativno povećanje rizika, a ne na povećanje od 18 procentnih poena. Također, ne znači da će svaka osoba koja konzumira prerađeno meso oboljeti.
Zbog toga stručnjaci preporučuju da se ovakve namirnice ne konzumiraju često i u velikim količinama. Kao dio uravnotežene prehrane mogu se češće birati riba, jaja, grah, leća i drugi izvori proteina.
Druga stavka na koju treba obratiti pažnju: dodatni šećer
Slatkiši, zaslađena pića, keksi, kolači i brojni industrijski proizvodi mogu sadržavati velike količine dodatog šećera. Problem nije u tome što je svaka slatka namirnica štetna, nego u tome koliko često i u kojim količinama unosimo šećer.
Prekomjeran unos dodatog šećera može doprinijeti povećanju tjelesne težine, razvoju karijesa i većem riziku od metaboličkih poremećaja. Dugoročno, prekomjerna tjelesna težina i gojaznost povezane su s povećanim rizikom od nekoliko vrsta raka.
Ipak, važno je napraviti razliku između naučno potvrđenih činjenica i čestih zabluda. Nije dokazano da konzumacija bijelog šećera sama po sebi direktno uzrokuje rak niti da šećer jednostavno „hrani“ samo tumorske ćelije. Sve ćelije u tijelu koriste glukozu, a razvoj raka zavisi od brojnih međusobno povezanih faktora.
Zato potpuno izbacivanje svih ugljikohidrata nije neophodno za prevenciju raka. Mnogo je korisnije ograničiti zaslađena pića, slatkiše i druge izvore velikih količina dodatog šećera te prednost dati raznovrsnoj prehrani.
Šta jesti umjesto prerađenih proizvoda i previše slatkiša?
Zdrava prehrana ne mora biti skupa niti zahtijevati komplikovane recepte. Najvažnije je pronaći ravnotežu i navike koje se mogu održavati tokom dužeg perioda.
Riba, jaja i mahunarke mogu biti dobri izvori proteina. Povrće, voće, integralne žitarice, orašasti plodovi i sjemenke doprinose unosu vlakana, vitamina, minerala i drugih korisnih hranjivih sastojaka.
Voće i bobičaste namirnice mogu poslužiti kao alternativa dijelu slatkiša, dok voda i nezaslađeni čajevi predstavljaju dobar izbor umjesto zaslađenih napitaka. Med i sirupi također sadrže šećere, pa ih je najbolje koristiti umjereno.
Nema potrebe da svaki obrok bude savršen. Mnogo je važnije da se zdravi izbori ponavljaju iz dana u dan, uz dovoljno raznovrsnosti i prilagođavanje individualnim potrebama.
Da li su vitamini i dodaci prehrani neophodni za dug život?
Vitamin C, vitamin D, cink i druge hranjive materije imaju važne funkcije u organizmu. Ipak, uzimanje dodataka prehrani nije garancija snažnog imuniteta, sprečavanja raka ili usporavanja starenja.
Kod osoba koje imaju utvrđen nedostatak određenog vitamina ili povećanu potrebu za njim, suplementacija može biti korisna. Međutim, uzimanje velikih doza bez medicinskog razloga može biti nepotrebno, a ponekad i štetno. Najbolje je dodatke prehrani birati prema stvarnim potrebama, uz savjet zdravstvenog radnika.
Također, nijedna pojedinačna namirnica, čaj ili vitaminski preparat ne može zamijeniti raznovrsnu prehranu, redovnu fizičku aktivnost, kvalitetan san i preventivne zdravstvene preglede.
Dugovječnost se gradi svakodnevnim navikama
Želja za dugim i kvalitetnim životom zajednička je mnogim ljudima. Iako priče o osobama koje su doživjele stotu godinu često privlače pažnju zbog njihovih prehrambenih navika, ne postoji jedna namirnica koju treba izbaciti ili jedan recept koji može garantovati dugovječnost.
Naučni dokazi podržavaju ograničavanje prerađenog mesa i prekomjernog unosa dodatog šećera, uz prednost raznovrsnoj prehrani bogatoj povrćem, voćem, mahunarkama i integralnim žitaricama. Važni su i kretanje, nepušenje, umjerenost i redovna briga o zdravlju.
Na kraju, najvažnije je razumjeti da se zdravlje ne gradi preko noći. Male, održive promjene u svakodnevnim navikama mogu dugoročno doprinijeti boljem kvalitetu života. Umjesto traženja čudesnih pravila, vrijedi se osloniti na provjerene preporuke i odluke koje našem tijelu pružaju ono što mu je zaista potrebno.
