Crni i bijeli luk su zdravi, ali stručnjaci upozoravaju: Ne vjerujte svemu što čitate o njihovom djelovanju
Crni i bijeli luk odavno su nezaobilazni sastojci domaće kuhinje, a često se spominju i kao prirodni saveznici zdravlja. Pripisuju im se brojna korisna svojstva, od podrške zdravlju srca do jačanja imuniteta. Ipak, oko ovih namirnica kruže i tvrdnje koje nemaju dovoljno naučnih dokaza.
Posebno su popularne preporuke da svakodnevno treba pojesti cijelu glavicu sirovog luka ili da pečeni bijeli luk za samo nekoliko sati može očistiti krvne sudove, sagorjeti masnoće i uništiti ćelije raka. Takva obećanja zvuče primamljivo, ali ih ne treba prihvatati kao potvrđene medicinske činjenice.
Luk može biti vrijedan dio raznovrsne ishrane, bilo da ga koristimo sirovog, kuhanog ili pečenog. Njegova stvarna vrijednost, međutim, ne ogleda se u čudesnim obećanjima, već u tome što doprinosi raznovrsnosti svakodnevnih obroka.
Da li je sirovi luk zaista najbolji izbor?
Ne postoji univerzalno pravilo prema kojem svaka osoba mora svakodnevno pojesti jednu cijelu glavicu sirovog luka kako bi sačuvala zdravlje. Potrebe se razlikuju, a važnu ulogu imaju ukupna ishrana, veličina porcije i način na koji organizam podnosi ovu namirnicu.
Američki program MyPlate svrstava crni luk među povrće koje se može konzumirati i sirovo i termički obrađeno. To je u skladu s preporukama o raznovrsnoj ishrani, u kojoj različite namirnice imaju svoje mjesto.
Nema ni dovoljno pouzdanih dokaza da se luk mora jesti u određeno doba dana kako bi imao poseban učinak na nivo šećera u krvi ili kvalitet sna. Zbog toga preporuke o obaveznom večernjem konzumiranju luka ne treba predstavljati kao općeprihvaćen medicinski savjet.
Luk može izazvati i probavne smetnje
Iako mnogi ljudi bez problema jedu crni i bijeli luk, kod nekih osoba ove namirnice mogu izazvati nadimanje, gasove i nelagodu u stomaku.
Razlog je, između ostalog, prisustvo fruktana, vrste ugljikohidrata koje pojedine osobe teže podnose. Univerzitet Monash navodi luk među namirnicama bogatim ovim sastojcima, koji mogu predstavljati problem osobama sa sindromom iritabilnog crijeva.
Zbog toga nije tačno da luk svima poboljšava probavu ili pouzdano rješava problem zatvora. Ni kuhanje ni pečenje ne garantuju da će ga osobe s osjetljivim probavnim sistemom lakše podnijeti.
Ako nakon konzumiranja luka primijetite tegobe, obratite pažnju na količinu i način pripreme. Nema potrebe da povećavate unos samo zato što ste pročitali da ova namirnica navodno ima posebno ljekovito djelovanje.
Šta nauka zaista kaže o bijelom luku?
Bijeli luk je predmet brojnih istraživanja, naročito kada je riječ o njegovom mogućem utjecaju na holesterol, krvni pritisak i šećer u krvi.
Prema američkom Nacionalnom centru za komplementarno i integrativno zdravlje (NCCIH), određeni suplementi bijelog luka mogu imati skroman povoljan učinak na pojedine zdravstvene pokazatelje. Ipak, to ne znači da će nekoliko pečenih čenova bijelog luka imati isti učinak niti da se njime mogu zamijeniti lijekovi.
Povremeno se mogu pročitati i tvrdnje da luk sadrži supstancu koja djeluje poput insulina. Takve tvrdnje ne treba koristiti kao osnovu za liječenje dijabetesa. Osobe koje imaju povišen šećer u krvi ili dijabetes trebaju redovno pratiti svoje stanje i pridržavati se terapije koju im je preporučio ljekar.
Bijeli luk može biti dio uravnotežene ishrane, ali nije zamjena za medicinsku njegu niti pouzdano rješenje za hronične bolesti.
Ne postoji dokaz da luk djeluje po unaprijed određenim satima
Na internetu se mogu pronaći liste koje opisuju kako bijeli luk navodno najprije uništava ćelije raka, zatim sagorijeva masnoće, a potom iz organizma uklanja teške metale. Međutim, takav raspored djelovanja nije potvrđen pouzdanim medicinskim dokazima.
Nema osnova za tvrdnju da jedan obrok s bijelim lukom može za nekoliko sati očistiti arterije, izliječiti infekciju ili spriječiti razvoj malignih bolesti.
Prema informacijama NCCIH-a, nije pokazano da konzumiranje bijelog luka smanjuje rizik od raka želuca, dok su dokazi o njegovom mogućem utjecaju na rizik od raka debelog crijeva i dalje neizvjesni.
Zbog toga je važno razlikovati laboratorijska istraživanja i moguće biološke učinke pojedinih sastojaka od dokaza da određena namirnica zaista sprečava ili liječi bolest kod ljudi.
Oprez je potreban i kod preparata od bijelog luka
Bijeli luk kod nekih osoba može izazvati bol u stomaku, gasove, mučninu ili alergijsku reakciju. Poseban oprez potreban je kod koncentrisanih suplemenata, koji mogu povećati rizik od krvarenja, naročito kod osoba koje koriste lijekove za razrjeđivanje krvi ili se pripremaju za operativni zahvat.
Sirovi bijeli luk ne treba nanositi direktno na kožu kao kućni lijek jer može izazvati jaku iritaciju, pa čak i opekotine.
Najrazumnije je crni i bijeli luk koristiti kao sastojke obroka koji vam odgovaraju. Nema potrebe za pretjerivanjem niti za pridržavanjem strogih pravila o količini i vremenu konzumiranja.
Zaključak
Crni i bijeli luk imaju svoje mjesto u zdravoj i raznovrsnoj ishrani, ali nijedna pojedinačna namirnica ne može zamijeniti uravnotežene prehrambene navike, odgovarajuće liječenje i savjete zdravstvenih stručnjaka. Umjesto da vjerujemo obećanjima o brzom čišćenju arterija ili uništavanju ćelija raka, bolje je osloniti se na provjerene informacije i preporuke stručnjaka.
