“Dječakovo pismo koje tjera na suze….”

Majka i otac su imali tešku nesreću. Završili su u bolnici sa teškim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su puno vremena provodila u crkvi moleći se da im Bog spasi roditelje.
Jednog jutra svećenik je kod našao poruku napisanu nezgrapnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati “Dragi Bože, ako moram birati između oca i majke, molim te draga spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom.”

Svećenik je znao da djeca stalno dolaze moliti i pretpostavio je po rukopisu da je poruku napisao dječak. Kad su se djeca došla moliti, svećenik je čekao da završe i onda upitao dječaka zna li tko je napisao poruku.
Kad je ovaj potvrdio da je on autor poruke svećenik je pitao zašto je zamolio Boga da ako mora birati između oca i majke neka mu ostavi majku na životu, a neka oca uzme sa sobom. “Velečasni, ja ću narasti i postat ću jak i moći ću da zamjenim svoga oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku”.
Svećenik na to, vidno potresen, ostade bez riječi.